Ističe da postoje dvije vrste lovorova listog – turski i kalifornijski, koji ima jaču aromu.

Prva vrsta lovora raste na drvetu Laurus nobilis, a druga na Umbellularia californica. Različitog su ukusa, a Madmone navodi kako su ljudi naviknuti koristiti turski list, koji u svojoj trgovini začina uvijek prodaje više nego kalifornijskog.

Turski lovorov list također ima primjereniji ukus za kuhana jela u kojima se nalazi povrće poput mrkve ili paprike. Kalifornijski lovor pak ima jaču, pomalo cvjetnu arom,  koja ne podsjeća na začine na koje smo navikli, pa nije preporučljiv za kuhanje.

Ako želite koristiti lovorov list za kuhanje, birajte osušeno umjesto svježe ubranog lišća. Jedini slučajevi kada je pametno koristiti svjež list lovora je u desertima, gdje se traži aromatičniji ukus, poput sorbeta s citrusima.

Suhi turski lovorov list ne traži posebnu pažnju kad ga koristite za spremanje jela i jako je zahvalan jer ide uz mnogobrojne namirnice, od palente, raznih namaza ili pak janjetine i puretine. Često se koristi u mediteranskoj kuhinji, za koju je poznato da pripada u zdrav način prehrane. Tako se lovorov list može koristiti i uz morske plodove poput kozica, a ne samo u varivima i supama.

Kako čuvati lovorov list?

Sušeni lovorov list može stajati i do dvije godine ako je pohranjen u čvrsto zatvorenoj staklenci i na tamnom mjestu. Plastična ili metalna kutija nije preporučljiva, jer mu može promijeniti ukus.

Svježi lovor najbolje je složiti na papirnati frotir i zatim oprezno staviti u plastičnu vrećicu i tako otvorenu držati u frižideru.

Kako znati ima li još arome?

Lovorov list trebao bi otpustiti aromu kada ga presavijete i list se slomi. Ako nema arome koja dolazi do nosa, znači da lovor više nije dobar. Boja je također vrlo važna; nije dobra ni jaka svjetlozelena, ni smeđa boja na listovima.

Inače se turski lovor koristi i kao sredstvo protiv žohara, mrava i sličnih insekata.

Izvor: Tportal